U tzv. blackout poeziji se pjesništvo kombinira s vizualnim elementom pjesme (kao u konkretnoj poeziji). Naziv blackout (“zacrnjenje”) dolazi od prepoznatljivog vizualnog izgleda koji ova vrsta pjesama poprima nakon pretvorbe već gotovoga teksta u novu pjesničku cjelinu. Blackout pjesma izrađuje se tako da se uzme stranica nekog već postojećeg teksta (proze ili poezije, beletristike ili publicistike – nebitno), a zatim se u tom tekstu odabiru riječi koje će sačinjavati novu, neovisnu misaonu cjelinu, dok se ostatak nepotrebnih riječi zacrnjuje (ili precrtava) pisaljkom (najčešće markerom). Jedino pravilo u izradi blackout pjesme jest to da se u tekst ne dodaju vlastite nove riječi ili slova, već da se koriste isključivo postojeći tekstualni elementi. Pri tom je moguće spajati dijelove različitih riječi, kao i riječi iz različitih rečenica, ili i cijele rečenice izvučene iz prvotnog konteksta.

Sedmaši su stvarali blackout poeziju iz ulomaka književnog djela Duh u močvari. Također, tri učenice (Lara Sokol, Marta Juričić i Tina Škrabić) predstavile su 2 nelektirna djela hrvatskih autora za mlade (Pokajnik Milene Mandić i Koru od jabuke Jadranke Klepac) koje su pročitale tijekom Mjeseca hrvatske knjige.